уторак, 31. јануар 2017.

Smrt sestog cula


Cuj
Klarinet svira posmrtni mars
Ko li to umire po stoti put
Kome nosis suze i cvece
Za kime to places
I cemu tolika guzva ljudi

Nisi me dovoljno dobro cuvao
Pa mi je danas sahrana
Jebiga drago
Zivot je kurva

Cuj
Opet ovaj narod jeca
Pa gde ste mi bili
Dok sam postojala
Sada si nasao da places
Al' sta imam ja od tvojih suza
Nikada me vratiti neces
I boli sad zar ne
Nikada
Nikada neces

Nije ti bas bilo jasno
Kada sam ti saputala
Da me crvsto drzis
I ne pustas
Jer ce me struja odneti
Daleko od tebe
Daleko od sebe
I ti si me pustio!

Pa vidi sad
Kako je ziveti bez mene
Hajde probaj
Probaj sam da ispratis
Ovaj orkestar
Koji danas
Samo za moju dusu svira

I probaj
Samog sebe da volis
Upola barem
Koliko sam to cinila ja
I probaj barem
Da se nasmejes
Onako kako te volim
Iako me vise nema
I nikada ti se vise osmehnuti necu

Sada boli zar ne
Malo je cudno
Pomalo kao irska kafa
Nisi navikao na taj ukus
Malo ti je i muka
Neka drago
Kada nisi znao da me cuvas
Neka ti sad
I placi

Nikada neces pustiti suza
Koliko sam ja za jedan dan
Onda znas da nije strasno
Ni smrt nije strasna
Ne plasi se

Strasno je umirati po stoti put
I ziveti potpunu razlicitost
Pa ti je pre rodjenja
Sudjena samoca

Znam da ne razumes

Dok su drugu decu
Ucili slova i brojeve
Mene su ucili da bezim
I da rezim
A nisu me odgajali vukovi

I potpuno je okej
Umreti stoti put bas danas
Kada ovaj orkestar
Samo za moju dusu svira
Neka misle da mi dusa zivi

Neka ih, pusti

I neka me vole makar danas
Svi ti ljudi
Svom tom laznom ljubavlju
Iz sazaljenja
Neka ih

Da ste me ranije voleli
Ja bih danas placala trubace
No, uz mol se samo zali
Zal za zivot
Zal za ljubav

Mislis da je ovde bolje
Ne
Ovde sam samo zasticena
Ne mogu mi nista
A sve ih gledam
I ti ne znas
Tuzno je umirati stoti put

Sto osmeha sahranjujes u jedan sanduk
Sto suza i sto lepih reci
Sto beskonacnih ljubavi
I tu je kraj.

Нема коментара:

Постави коментар