Kakav dan, bejb!
Februar i 20 stepeni.
Porođaj svetlosti
I svežih starih-novih mirisa.
Moram da ti kažem,
Da su se ponovo
Tamo u Pionirskom
Ljubili neki vrapci,
Dok su se u istom trenutku
Neki drugi držali za ruke!
Uživali u ovom danu...
U ovom februaru...
I starim-novim mirisima...
Zašto si tako mračan, bejb?
I zašto tako lepo mirišeš
Svaki put kada si mi nedostižan??
Hajde da se vratimo dve godine unazad!
Idemo na Kalemegdan!
Da jedemo maline, bejb!
Da ležimo na travi i slušamo bluz!
Hajde, bejb!!
Ova sadašnjost je tako dosadna...
Tako sam ljubomorna na život!
Danas.
Šetam ovom usamljenom Resavskom
I svuda te ima
Samo te niko drugi ne vidi...
A ti hodaš istim ritmom
I dišeš, baš kao i ja
I niko te ne vidi
A ja te tako osećam, bejb...
Da li me cujes?
петак, 24. фебруар 2017.
Miris leta u februaru
четвртак, 16. фебруар 2017.
The End
Osecala sam te
Od prvog dana u menzi
Osecala sam te
Godinama
Do poslednjeg zalaska sunca
Kako dises
Kako ti srce lupa
Koju cigaretu pusis
I koje pivo pijes
Znala sam
I kada zevas
Koliko si porastao
I toliko si lep
Lepsi nego u nase vreme
Ide ti sve od ruke
Pronasao si sebe
Svoj put
I svoju omiljenu kafu
Pronasao si drugo drustvo
Druge tonove
Druge horizonte
Mene vise ne trebas
Drugacije mirises
I dises
Imas pirsing ispod donje usne
I u planu pet novih tetovaza
Svoj bend
I toliko ideja
Polako ides ka svom suncu
Ponosna sam na tebe
I uvek sam bila da znas
Samo ti oci vise ne sjaje
Kada me gledas
Niti ti srce lupa
Kako je znalo
Dok sam ti bila blizu
Vise me ne volis, drago
Tvoj svet postaje divan
Pun harmonije i dura
Snasao si se
Bez mene
Srecan si
A mene idalje siba vetar
U meni urlaju oluje
Lome svako dobro sto taknem
I sve je crno od kad te nemam
Bivsa lepoto nicija
Bicu cuvar svega dobrog
U tebi
I vecna pratnja iz senke
Bicu ti aplauz iza zavese
Kad god oci sklopis
I najsjajniji reflektor
Sto bljesti u iste
Dodelicu ti sve medalje sveta
Za ljudskost
I ljubav koju si mi pruzao
Slavicu svaki tvoj uspeh tajno
Najradosnija sto si uspeo
Pamticu te, drago
Zauvek
Kao prvog i poslednjeg
Kao najboljeg na svetu
Za mene
I slacu ti ljubav
Najiskreniju
I vecu od vasione
Iako
Ti mene vise ne volis.
уторак, 31. јануар 2017.
Smrt sestog cula
Cuj
Klarinet svira posmrtni mars
Ko li to umire po stoti put
Kome nosis suze i cvece
Za kime to places
I cemu tolika guzva ljudi
Nisi me dovoljno dobro cuvao
Pa mi je danas sahrana
Jebiga drago
Zivot je kurva
Cuj
Opet ovaj narod jeca
Pa gde ste mi bili
Dok sam postojala
Sada si nasao da places
Al' sta imam ja od tvojih suza
Nikada me vratiti neces
I boli sad zar ne
Nikada
Nikada neces
Nije ti bas bilo jasno
Kada sam ti saputala
Da me crvsto drzis
I ne pustas
Jer ce me struja odneti
Daleko od tebe
Daleko od sebe
I ti si me pustio!
Pa vidi sad
Kako je ziveti bez mene
Hajde probaj
Probaj sam da ispratis
Ovaj orkestar
Koji danas
Samo za moju dusu svira
I probaj
Samog sebe da volis
Upola barem
Koliko sam to cinila ja
I probaj barem
Da se nasmejes
Onako kako te volim
Iako me vise nema
I nikada ti se vise osmehnuti necu
Sada boli zar ne
Malo je cudno
Pomalo kao irska kafa
Nisi navikao na taj ukus
Malo ti je i muka
Neka drago
Kada nisi znao da me cuvas
Neka ti sad
I placi
Nikada neces pustiti suza
Koliko sam ja za jedan dan
Onda znas da nije strasno
Ni smrt nije strasna
Ne plasi se
Strasno je umirati po stoti put
I ziveti potpunu razlicitost
Pa ti je pre rodjenja
Sudjena samoca
Znam da ne razumes
Dok su drugu decu
Ucili slova i brojeve
Mene su ucili da bezim
I da rezim
A nisu me odgajali vukovi
I potpuno je okej
Umreti stoti put bas danas
Kada ovaj orkestar
Samo za moju dusu svira
Neka misle da mi dusa zivi
Neka ih, pusti
I neka me vole makar danas
Svi ti ljudi
Svom tom laznom ljubavlju
Iz sazaljenja
Neka ih
Da ste me ranije voleli
Ja bih danas placala trubace
No, uz mol se samo zali
Zal za zivot
Zal za ljubav
Mislis da je ovde bolje
Ne
Ovde sam samo zasticena
Ne mogu mi nista
A sve ih gledam
I ti ne znas
Tuzno je umirati stoti put
Sto osmeha sahranjujes u jedan sanduk
Sto suza i sto lepih reci
Sto beskonacnih ljubavi
I tu je kraj.
Besmrtnost kao vecna patnja
Gde je tu greska andjele?
Rodis se kao zdravo i lepo dete
I onda citav zivot budes baksuz
A dobra si dusa
I gde je tu greska andjele?
U svim tim sivim danima
Ili u tvojim zelenim ocima
Ili u bolu koji tvoj glas nosi
Gde je tu greska andjele?
Sto si dopustio da te rane
Sto si dopustio da te gone
I stezu
I placi sad
Kad ne znas gde gresis
Placi andjele
I sto suza iz tvoga oka
Cistije su nego
Njihova jedna jedina rec
I placi duso umorna
Cvili im na uvo
Dok placaju violine
I prastaj im
Brisi im te sline s lica
Takozvane suze
Sto nisu suze no sline
Bednika i ljigavaca
Tih sto ti dusu razaraju
Posalji im samar
Pravac u cokoladu
Neka okuse slatkocu istine
I pravde andjele brate
Pruzi im ruku
Dok te isti ti slepci
Sutiraju u pakao
No, pusti samo
Ti uvece mirno spavas
A njih prate kosmari
Oni ne znaju da tebe cuva
Veliki Dobri Dzin
I da tvoji snovi lece
Kao i tvoje suze
Andjele brate
Miluj im kosu
Dok ti psuju mater
No, pusti samo
I pevaj
Snevaj andjele brate
Njihove oci krvare od zavisti
Ljubni ih pred spavanje
Pa neka kazu da si bio los
Andjele brate
Neka te okrive za neznost
Neka te proglase krivim
Sto si rodjen kao Fenix
I sto za zlo nisi cuo
Andjele
Sto su ti ruke crne
Od kopanja po dusi za dobrim
Sto idalje vristis da te cuju
Iako nemas ni glasa ni daha
Da Bog je LJUBAV
I neka te obese andjele
To im je jedina zelja
Pa neka probaju
Ne znaju smrtnici za besmrtnost
Pa onda neka kazu da si los andjele
I smetaj im
Neka im tvoj zrak pojede oci
I neka ih peku
Kada ne znaju da cene
Ni sto ih s tolikom ljubavlju
Ljubis
I gde je tu greska andjele?
Zasto pored takvih
Opet tebe usna pece
I zasto opet ti places
Duso umorna
I zasto ispastas za tudje greske
Gresko po rodjenju
Andjele brate
I zasto ih volis
Zasto ih idalje volis
Nevoljno pokretna
Zasto u njima utehu trazis
Tamo je nema
Jer su zli
I samo za zlo i znaju
Pa onda kazu da si glup
Andjele
A ti imas puna pluca vetra
A ti imas punu dusu neba
I imas i zivota na izvoz
Ako im zatreba
Neko drugi im ne bi dao
Ali oni to ne znaju
I pusti samo
Klosari su gospoda u penziji
Njihov znoj mirise na razocarenje
Andjele brate
Reci ce da je od rakije
A rakija dusu leci
I godine
Sve te godine patnje
I te rane
Sto pokusavas da zalecis
No, ni ti ne znas
Andjele brate
Da besmrtnost pati vecno
недеља, 22. јануар 2017.
Nisi ni ti
Nisi ni ti za zauvek
Ti si za juce
Ili za danas
Ali nisi za sutra
Ti ces tamo
Sam setati drumom
A ja cu ostati ovde
I slacu ti bombone
I mahacu ti
Slobodno mi pisi
Ponekad
Kada si sam
Seti se mene
Da sam ti nekada
Ljubila oci pred spavanje
I pisala pesme
Dok si me jos radovao
Da si mi nekada
pravio vecere
Po receptu
I palio svece
I grlio me tako musav
Seti se mene
I da ti se oci cakle
I sad kad me gledas
I da mi koza mirise na badem
Znas i da mi oci menjaju boju
Prema raspolozenju
A da ti najvise volis
Kada su plave
Ne brini
Pozelecu ti srecan put
I da se nikada vise ne vratis
Jer ti nisi za zauvek
I onda mi ni ne trebas
четвртак, 19. јануар 2017.
Tugovanje astralnog putovanja
Mozda je svrha reci nesto o Zvezdama:
Diviti se, jer ih ne mozes dotaci.
Mrzeti nebo, jer ih ne mozes dotaci.
Kako to da one uvek sjaje?
I nikada se ne ugase, ne, kao ljudi...znas.
I znas, da tamo negde na severu,
Polarna svetlost plese Becki Valcer
Dok se nocni orkestar stimuje prema kamertonu Mesecu...
A ti ovde cujes mol.. I patis...
Pa zamisli koliko je divno zamisljati Mesec,
Zamisljati Zvezde i kreirati ih po svojoj masti,
I nikada se ne razocarati!
Nikada ih neces dotaci, nikada videti svojim okom..
Znas da neces, pa ti bude lakse..
Ponekad me plasi i tonalitet sopstvenih jecaja...
Da li Zvezde tese nebo kada place?
Da li one cuju uzdahe razdvojenih posle ponoci?
Ali taj mol...
Oh, mol...
Poremeti ti sve smernice i od kruznih tokova cirkus napravi!
No, onaj tuzni cirkus...
Kada im bas i nije dan.
уторак, 10. јануар 2017.
Bajka bez kraja
Htela sam
Da ti pisem pesme
Ali mi je papir izgoreo
Izvini
Htela sam
Da budes moj
Princ
I da ti pisem bajke
Ali sam ih negde izgubila
Iza sedam gora
Htela sam
Da me izvuces
Iz mog carstva
Tuge
Ali si se negde izgubio
Iza sedam mora
Htela sam
Da mi skines zvezdu
Ali je bas tu noc
Pala
Negde daleko
U neku zemlju
Seljaka
Htela sam
Da odemo
U neku daleku
Galaksiju
Da budemo sami
I gledamo Mesec
Sto peva jazz
Iznad sedam gora
Iznad sedam mora
Htela sam
Da zaboravim
Sve sto me muci
I da budem srecna
Sa tobom
Uz tebe
Ali si me ostavio
U mom carstvu
Tuge
Iza sedam gora
Iza sedam mora
U tom carstvu zivi
Covek od soli
Koji me cuva
Koji me voli
A ja
Na vrhu trunem
Sama
Gde ovoj bajci
Kraja nema
Jer uvek je dalje
Za sedam gora
I uvek blize
Za sedam mora